Uspješno starenje: razvoj i validacija integriranog višedimenzionalnog modela (US: RIVIVM)
Demografski trendovi u smjeru produženja životnog vijeka i povećanja udjela starijih osoba u populaciji povećali su istraživački interes za konstrukt uspješnog starenja. Riječ je o višedimenzionalnom konstruktu koji se odnosi na mogućnosti očuvanja pa čak i unaprjeđenja potencijala, sposobnosti i kvalitete života u starijoj dobi. Uspješno starenje je već duže vrijeme jedna od najvažnijih tema u gerontologiji i vrlo aktualno područje istraživačkog interesa. Međutim, konsenzus u pogledu njegovog definiranja i načina mjerenja još nije postignut. Stoga postoje različiti teorijski pristupi uspješnom starenju iz kojih su proizašli i različiti pokušaji njegova ispitivanja. Zbog toga i procjene postotka osoba identificiranih kao one koje uspješno stare uvelike variraju kroz različita istraživanja, ovisno o korištenim operacionalnim definicijama uspješnog starenja. Još uvijek je najzastupljeniji biomedicinski pristup (npr. Rowe i Kahn, 1987, 1998) koji naglasak stavlja na očuvano zdravlje i dobro tjelesno i kognitivno funkcioniranje kao glavne kriterije uspješnog starenja. Kao odgovor na ograničeno viđenje uspješnog starenja unutar ovoga pristupa koji je usmjeren prvenstveno na tjelesno funkcioniranje i zdravlje, nastali su i psihosocijalni i laički pristup. Psihosocijalni naglašava važnost zadovoljstva životom i drugih aspekata dobrobiti, zadovoljavajućih socijalnih odnosa i osobnih psiholoških resursa za uspješno starenje (npr. Baltes i Baltes, 1990), dok laički pristup uključuje percepciju uspješnog starenja od strane samih starijih osoba ili laika općenito (npr. Bowling, 2006; Hung i sur., 2010; Nosraty i sur., 2015). Iako biomedicinski dominira, niti jedan od tri vodeća pristupa uspješnom starenju nije se uspio nametnuti kao standard u ovom području. Također, niti jedan nije dovoljno obuhvatan da bi uključio sve aspekte uspješnog starenja. Noviji višedimenzionalni modeli uspješnog starenja koji uključuju neke od komponenti sva tri pristupa sve su zastupljeniji (npr. Pruchno i sur., 2010; Vahia i sur., 2012; Young i sur., 2009). Međutim, niti jedan od predloženih teorijskih modela ne obuhvaća sve relevantne dimenzije ovoga konstrukta. Stoga je nakon detaljnog pregleda dosadašnje literature o uspješnom starenju predložen novi model, nazvan integriranim višedimenzionalnim modelom uspješnog starenja. On predstavlja integraciju najzastupljenijih komponenti i dimenzija uspješnog starenja koje se mogu naći u dosadašnjoj literaturi o ovome konstruktu, kao i ključnih komponenti postojećih najutjecajnijih modela (Pruchno i sur., 2010; Rowe i Kahn, 1997; Vahia i sur., 2012; Young i sur., 2009). Predloženi model uključuje sve važne komponente ovoga konstrukta: fiziološku/tjelesnu, kognitivnu, psihološku/emocionalnu, socijalnu komponentu te subjektivnu samoprocjenu uspješnog starenja. Također, uključuje i objektivnu tj. biomedicinsku i fiziološku, kao i subjektivnu dimenziju uspješnog starenja. Glavni je cilj predloženog istraživačkog projekta upravo validacija ovoga novoga modela te procjena prevalencije uspješnog starenja, prema konceptualizaciji predloženog modela. Adekvatna, tj. jasna i dovoljno obuhvatna konceptualizacija i operacionalizacija uspješnog starenja iznimno je važna, ne samo iz istraživačkih razloga nego i zbog praktične primjene istraživačkih rezultata. Naime, rezultati istraživanja uspješnog starenja i njegovih odrednica, uključujući i rezultate predloženog projekta, mogu se koristiti kao empirijski utemeljeno polazište pri osmišljavanju preventivnih i interventnih programa namijenjenih ne samo starijim osobama, nego i mlađim dobnim skupinama, s ciljem promicanja zdravog i uspješnog starenja. Budući da nedostaje saznanja o percepciji uspješnog starenja u starijih osoba u hrvatskom društvu, jedan od ciljeva predloženog istraživačkog projekta je i ispitati kako starije osoba u Hrvatskoj vide uspješno starenje, njegove ključne komponente i determinante. Nadalje, namjerava se ispitati i prediktivni doprinos pretpostavljenih odrednica uspješnog starenja iz različitih domena: sociodemografske, tjelesne i varijable životnog stila (indeks tjelesne mase, pušenje, konzumacija alkohola, tjelesna aktivnost) te psihosocijalne varijable (optimizam, otpornost, generativnost i učestalost socijalnih kontakata s obitelji i prijateljima), u objašnjenju uspješnog starenja. I na kraju, jedan od ciljeva istraživačkog projekta je i ispitati prediktivnu valjanost i primjenjivost novog predloženog modela u predviđanju pretpostavljenih ishoda uspješnog starenja iz dvije skupine: (1) objektivni ishodi (stopa mortaliteta/preživljavanja, prijem u institucionalni smještaj, korištenje zdravstvenih usluga i neformalne skrbi i (2) subjektivni psihosocijalni ishod (doživljaj integriteta tj. konačnog smisla života). Kako bi se postigli postavljeni istraživački ciljevi, koristit će se kvalitativna (polustrukturirani intervju u svrhu ispitivanja percepcije uspješnog starenja u starijih osoba) i kvantitativna metoda (primjena upitnika s odgovarajućim mjernim instrumentima kojima će se ispitati relevantni istraživački konstrukti). Unutar kvantitativnog dijela istraživanja, koristit će se longitudinalni nacrt s dvije vremenske točke. U prvoj će se ispitati prediktori i komponente predloženog modela uspješnog starenja a u drugoj vremenskoj točki, nakon godinu dana, pretpostavljeni ishodi uspješnog starenja. Istraživanje će biti provedeno na prigodnim uzorcima osoba od 65 i više godina.