Učiteljske emocije i strategije emocionalne regulacije: osobni i kontekstualni antecedenti i učinci na motivaciju, psihološku dobrobit i odnose s učenicima
Iako su kognitivni, motivacijski i emocionalni procesi u psihologiji prepoznati kao fundamentalne kategorije mentalnih operacija, većina istraživanja u edukacijskoj psihologiji tradicionalno se usmjeravala na prve dvije skupine – kogniciju i motivaciju – uz zanemarivanje emocija. I dok su u posljednjih nekoliko godina učeničke emocije postale nezaobilazan predmet istraživanja, znanstvene spoznaje o uzrocima i posljedicama emocija učitelja, kao važnim sudionicima obrazovnog procesa, još uvijek su nedostatne. Postojeća istraživanja o emocijama učitelja upućuju na važnost njihove uloge u poučavanju i odnosu s učenicima te profesionalnom i osobnom razvoju učitelja. Stoga učiteljske emocije doživljene u razredu i u relaciji s profesionalnim aktivnostima predstavljaju nezaobilazno područje istraživanja. Cilj ovog istraživačkog projekta jest istražiti fenomen učiteljskih emocija i strategija njihove regulacije, kao i njihove osobne i kontekstualne antecedente, te učinke na različite aspekte osobnog i profesionalnog funkcioniranja predmetnih učitelja u osnovnim školama. Kroz kombinaciju kvalitativnih i kvantitativnih metoda, transverzalnog i longitudinalnog istraživačkog nacrta te individualnog i nomotetskog pristupa, istražit će se pojavnost učiteljskih emocija i strategija emocionalne regulacije te utvrditi odnosi između emocija, njihovih osobnih (temperament, ličnost, ciljevi, uvjerenja) i kontekstualnih antecedenata (karakteristike radnog okruženja, aspekti aktualne obrazovne politike), te efekata na niz osobnih i profesionalnih ishoda (radna motivacija, zadovoljstvo poslom, sagorijevanje na poslu, psihološka dobrobit te različiti aspekti interakcija s učenicima). Navedeni cilj nastojat će se ostvariti kroz trogodišnji period i uz angažman petero istraživača s istraživačkim iskustvom u području.
Projekt financiran od strane Hrvatske zaklade za znanost